Posvećena Stivorska kapela u groblju.
Zabiljeţio i priredio: Osti Tonino

Vrelo augustovsko sunce grijalo je radosne stanovnike Stivora u subotu 20.08.2011, kada su se okupljali oko
nove kapele u groblju. Brojni gosti pristizali su iz raznih krajeva svijeta. Australija je bila prilično zastupljena,
pa Austrija i na kraju ponajviše Stivorana došlo je iz Italije. Bilo je tu i pokoja suza radosnica, vidjeli su se
rodjaci poslije mnogo godina, jedva da se i poznaju, ali sjećanja na zajedničko djetinjstvo i ţivot u Stivoru nisu
izblijedili. Prepričavaju se uspomene, pitaju se za poznanike i prijatelje, ispituje se stanje u familiji. Te koliko
imate djece, koliko unučadi, šta rade, čime se bave…… pitanja nikad dosta, a i odgovora ne manjka

Malo sjećanja na Stivorske tamburaše i pjevače.

„Šandrić“ i njegov bas !
Sjećanja zabilježio , Tonino Osti
Stivorski likovi, kojih se rado sjedamo, oni koji su obogatili vrijeme u
kojem su živjeli, postali su ikone našeg sela, naš zaštitni znak koji se
spominje i vječno ostaje uspomena da se prenosi na pokoljenja koja
dolaze.

Prvo službeno pominjanje imena Stivor

(Odlomci iz rada za knjigu „Trentino-Bosna-Trentino , Jedan vijek za povratak „ autor, OSTI Tonino ) -posvećeno sjećanju na Mariotu Osti rođ.Klaser , 1900 – 1974-

Za sve što postadoh, zahvaljujem njenoj nesebičnoj žrtvi „

( 08.12.1891 je prvi put u dostupnim dokumentima spomenuto ime Stivor ! )

 

Tih godina , 1880-82 uspostavljaju se komunikacije sa ponuĊenim lokacijama za kolonizaciju i zainteresiranih familija preko povjerenika vlasti u Trentu i emisara kolonista u Bosni. Do upotrebljivih podataka koji su obećavali, lakše se dolazilo, pa je pritisak kolonista rastao i na šire podruĉje Banja Luke, u pravcu Prnjavora i Dervente. Umjesto samostalnih pojedinaĉnih odlazaka pojedinaca ili familija, vlast je odluĉila da se organizirano ide u kolonizaciju.Tu na prostorima izmedju Prnjavora i Dervente , na slivu rijeka Vijake i Ukrine, bilo je mnogo šuma što je i potencijalna mogućnost da se dodje do obradive zemlje. Trebalo je krĉenjem privesti zemljište kulturi, što je bio i osnovni moto u pozivu Austriske vlasti, „ a coltivare la terra in Bosnia „ -kako su pisali u zvaniĉnim propagandnim pozivima za kolonizaciju.

Iz Stivora u Brasil i Italiju !

Prikupio i obradio Tonino Osti Bieno 10.09.2009.

Emigracija iz Bosne (Stivora) u Braziliju 1924 g. i remigracija iz Mahovljana u Italiju 1940 g. u područje Agro Pontino.

Po završetku Prvog svjetskog rata 1918 godine, došljaci iz Austro-Ugarske monarhoje postali su u novonastaloj državi stranci. To je značilo da nemaju sva prava kao ostali graĎani nove države. Eto sad novih problema za kolone iz Trentina. Taman su se bili skućili na novim ognjištima i počeli normalno živjeti. Nova država je nastala na području Balkana a zvala se Kraljevina Jugoslavija sa kraljem KaraĎorĎevićem u Beogradu. Obuhvaćala je područja koja je Srbija dobila Sanstefanskim mirom 1878 god (uključena Makedonija), te Bosnu i Hercegovinu, pokrajine Slavoniju i Dalmaciju (bez Istre) i Hrvatsku, Sloveniju i Kraljevinu Crnu Goru.