Programma di Anton Andreata

PRIJEDLOG NEKIH AKTIVNOSTI KLUBA " TRENTINI Dl STIVOR"

Osnovni zadatak Kluba bi prije svega trebao biti da okuplja i zbližava stivorcane ( kako mu i samo ime kaze) i sve druge gradjane koji zele dati svoj doprinos djelovanju istog i koji u njemu nalaze i vlastite interese. Pritom Klub, sa rukovodstvom na celu, treba da svoju aktivnost sprovodi u pravcu zaštite

interesa članstva i pomoći istom u okviru vlastitih mogućnosti. U elanu 2 Statuta Kluba utvrdjeni su njegovi osnovni ciljevi a koji se ogledaju u zaštiti prava članstva u obje države, podsticanju drustveno-ekonomskog razvoja sredine iz koje potiču članovi i sprovodjenju kulturno-zabavnih, rekreativnih i socijalnih aktivnosti.

Potrebe da se nešto uradi za članstvo su mnogostruke, ali su istovremeno mogućnosti prilično ograničene kako vremenskim tako i materijalnim potencijalom, a moramo priznati i nedostatkom entuzijazma koji je u prvim godinama djelovanja Kluba bio na znatno višem nivou. Navedeni ograničavajući faktori nas ne mogu ipak onemogućiti da bar evidentiramo zadatke koje bi trebali ili bi bilo dobro uraditi. Pritom možemo biti i nerealni ali nam malo vise optimizma, bar u planiranju, ne bi trebalo smetati.

Da bi jedan klub uspješno djelovao poželjno je da ima sto siru bazu, odnosno sto brojnije članstvo, tim bolje ako je vise mladih članova. Stoga bi trebalo osmisliti i sprovesti uspješnu akciju uelanjivanja, predočavajući pritom potencijalnim članovima programske ciljeve za naredni kratkoročni i srednjeroeni period. Pritom je neophodno sve jos jednom upoznati sa osnovnim odredbama Statuta, te u slučaju potrebe, izvršiti i njegove izmjene i dopune.

Za realizaciju prethodne aktivnosti (kao i za ostale) bilo bi veoma korisno, a možda i neophodno, da se sto adekvatnije snimi stanje svih naših sugradjana bilo da su članovi Kluba ili potencijalni članovi. Trebalo bi utvrditi koliko nas gdje ima i sa kakvom problematikom živimo u našoj novoj sredini. Jedna dobro osmišljena anketa bi mnogo pomogla da se utvrde i valjani programski zadaci.

Uspješno djelovanje Kluba je uslovljeno i posjedovanjem odgovarajućeg prostra za sjedište. Sadašnji prostor , iako po nekim osobinama odgovara dijelu djelatnosti Kluba, cini se nije najoptimalnije rješenje. Stoga mislim da bi trebalo kod odgovarajućih administracija potaknuti pitanje iznalaženja boljih uslova za smještaj Kluba. Idealno bi bilo da se ima prostor gdje bi svaki elan mogao doci, ako ne svaki dan onda bar vikendom i tu popiti pice, odigrati partiju karata ili saha i razmjeniti mišljenje o aktuelnim problemima. Trebalo bi biti i mesto dovoljno prostrano da se u njemu mogu održavati i sjednice Skupštine, manja svečanost ili kakva kulturna manifestacija (npr. izložba).

Po ovom pitanju sam, istina samoinicijativno, obavio razgovor sa predsjednikom postine Borgo Valsugana i predsjednikom novofomiirane Zajednice opstina Bassa Valsugana e Tesino (Comunità di Valle). Obadvojica su pokazali spremnost da pomognu u rješavanju ove problematike iako, istakli su, postoje brojni zahtjevi a mogućnosti nisu toliko velike. Predočio sam im nasu spremnost (nadam se da nisam pogriješio) da svojim dobrovoljnim radom i sami uredimo neki prostor koji se eventualno ne koristi zbog svoje trenutne neadekvatnosti. Možda bi to mogao biti jedan od lakših načina da dobijemo svoje novo sjediste.

U Štivom smo uspjeli sačuvati jezik naših predaka do današnjih dana (130 godina od prvih doseljavanja) sto našom zaslugom sto zalaganjem tamošnje drustvenopoliticke zajednice tako sto je u osnovnom obrazovanju nase mjesne zajednice uvedeno neobavezno učenje italijanskog jezika (sto se i danas cini). Imam utisak da smo dozvolili, u ovih nepunih 20 godina, da se srpskohrvatski jezik , koji smo svi odlično poznavali, ne prenosi na pokoljenja i da ga nasa djeca vec slabo i znaju i koriste i da ce vec nasi unuci u ovom smisli biti analfabete. Možda bi za nasa pokoljenja neki "učitelj Osti" i ovdje bio poželjan i potreban. U tom pravcu bi trebalo razgovarati na nivou Provincije i novoformirane Zajednice opstina. Bila bi to vjerujem i prilika da neko od naših sugradjana dobije posao učitelja srpskohrvatskog jezika.

U nedostatku pune integracije u novoj sredini neophodno je nase aktivnije djelovanje na kulturno-umjetničkom i sportskom planu jer se na taj način moze privuci pažnja ovdašnjih gradjana i istovremeno zbiti vlastiti redovi oslabljeni sve freneticnijim načinom života i trkom za neophodnim materijalnim dobrima. U tom cilju mogle bi se par puta godišnje organizovati muzičke večeri, jednom godišnje jedna značajnija kulturno-sportska manifestacija (Dani Stivora ili si.) sa muzičkim programom . izložbom slika o Stivoru i njegovim gradjanima nekada i sada, o Stivorcanima u Italiji danas, izložbom slikarskih radova i drugih interesantnih aktivnosti naših gradjana, prigodnim sportskim programom, kulinarskim specijalitetima, tombolom i drugim sadržajima. Slične manifestacije manjeg obima bi se mogle organizovati u okviru domaćih obilježavanja Dana opstina u kojima stanuje značajan broj naših sugradjana. U oblasti sporta vjerujem da postoje osnovni uslovi za formiranje sportskih kolektiva prije svega u košarci i malom nogometu, te da bi takva redovnija sportska aktivnost značajno doprinosila zbližavanju naših mladih madjusobno kao i sa mladima iz mjesta.

Možda ne bi bilo ni nemoguće da se, radi boljeg našeg medjusobnog infonnisanja i upoznavanja domaće javnosti, bar jednom godišnje stampa jedan skromni bilten u kome bi se nešto vise reklo o nama. Ako bi ovo bilo neizvodljivo moglo bi se možda koristiti malo prostra u stampi koju ce izdavati novoformirana Zajednica opstina.

 

Za realizaciju pomenutih aktivnosti bilo bi potrebno formirati dvije sekcije ili dvije radne grupe sa zadatkom da za potrebe Predsjedništva ili Skupštine Kluba, pripreme konkretne programe aktivnosti sa prijedlogom njihovih nosioca i sa utvrdjenim rokovima za izvršenje zadataka.

Iako smo klub sa sjedištem u Trentinu ono sto se dešava ili sto bi se trebalo dogadjati u Stivoru svakako nas treba interesovati i postaci na nase angazovanje kako bi uticali na ta kretanja. Moramo biti svjesni da je " jos uvjek " jedna nasa polovina tamo na brdovitom Balkanu. Do sada se budućnošću Stivora nije niko ozbiljno bavio, ali i ne vjerujem da smo mi ti koji možemo značajnije uticati na tu budućnost. Dio te budućnosti smo i mi i stoga je i nasa angazovanost neophodna kako bi podstakli da se ovim pitanjem bave one institucije koje su i sposobnije i odgovornije za njeno rješavanje.

Stivor je relativno mlado naselje, nešto starije od jednog ljudskog vijeka ali je u zadnje dvije decenije toliko naglo počelo stariti da mu se kraj moze naslutiti. U Stivoru danas zivi oko 120 osoba od kojih polovica starijih od 60 godina a samo desetak mladjih od 20 godina. Selo je polupusto sa preko 80 kuca praznih i tridesetak u kojima zivi samo po jedna osoba, uglavnom poodmakle starosne dobi. Slaba je utjeha stoje u fazi izgradnje desetak stambenih objekata jer pri ovakvoj tendenciji i nove kuce prijete da ostanu prazne. Stivor lici na vikend naselje koje se u zadovoljavajućoj mjeri napuni stanarima za vrijeme avgustovskih odmora i djelimicno za vrijeme uskršnjih, božičnih i novogodišnjih praznika.

Ako se ovo naselje trentinaca zeli sačuvati zivo, moraju se obezbjediti uslovi za povratak bar jednog broja mladjih stivorcana koji imaju zelju da u svom rodnom kraju zive i rade. Uz pomoć Provincije Trento, opstine Prnjavor i odgovarajućih organa Republike srpske, trebalo bi trasirati moguće pravce razvoja i u svrhu povratka obezbjediti mikroinvesticione programe, prije svega u oblasti poljoprivrede i zanatstva, sa pratećim programom povoljnijih uslova finansiranja tih programma (kreditna sredstva). Kada bi se ovdašnja sira javnost i vlast informisali da je Stivor u odlučujućoj fazi borbe za opstanak , možda bi se, i pored ukupno teške ekonomske situacije, nasla i mogućnost (privatna, društvena ili mješovita) dislociranja kakvog sitnog proizvodnog programma koji bi za selo moglo značiti njegovo preobrazenje. I za ovakvo programiranje polaznu osnovu bi trebalo činiti pomenuto "anketiranje" naših sugradjana. Ovo pitanje zaslužuje poseban tretman i prijedlog mjera bi trebalo sačiniti hitno i temeljito, te isti prezentirati kako administraciji Provincije tako i organica vlasti Republike srpske. Ukoliko se nešto radikalno ne poduzme , vec za dvadesetak godina Stivor ce biti naselje u kome ce polovina ruiniranih kuca biti prazne a druga polovina ce promjeniti vlasništvo tako da ce centar Stivora ustvari postati parcela "kod Vidjilina".

Mjesno groblje, koje predstavlja istorijsku čitanku doseljenih trentinaca, zaslužuje nešto vise pažnje u ovom periodu nase odsutnosti. Najhitnije bi bilo da se identifikuje ko je sahranjen na mjestima gdje nadgrobna obilježja ne sadrže nikakve podatke o pokojniku ili gdje cak nema ni krsta na grobu i da se isti obilježe sa osnovnim podacima o licu koje je tu ukopano. Potom bi trebalo na neki način isparcelisati preostali slobodan prostor i isti planski koristiti u slijedećem periodu. Pitanje tretiranja otpada sa groblja (cvijeće, svijeće i dr.) bi se moralo trajno riješiti preuzimanjem obaveze da mjesno komunalno preduzece isto redovno odvozi i da se u tom pravcu nadje adekvatno rješenje njegovog deponovanja.

I za ogradu oko groblja je vrijeme da se, u nedostatku sredstava za njenu kompletnu zamjenu, poduzmu neophodne mjere održavanja. Vjerujem da je moguće računati i na sredstva asocijacije "Trentini nel mondo" za neke od pomenutih aktivnosti ali je neophodno sačiniti kvalitetan program i isti dostaviti uz pismeni zahtjev.

Jedan od najkrupnijih zadataka koji je u fazi realizacije i koji je do sada uzrokovao brojne i ozbiljne polemike jeste projekat vodosnabdjevanja Stivora. Ovaj zajednički posao Opstine Prnjavor i Provincije Trento pokrenut je jos daleke 1998. godine izvodjenjem prvih bušotina u cilju utvrdjivanja kapaciteta mogućih izvorišta kao i kvaliteta pronadjene vode. Aprila 2002. godine potpisan je protokol o zajedničkom ulaganju Prnjavora i Trenta u realizaciji projekta vodosnabdjevanja jednog broja mjesnih zajednica sjevernog dijela Opstine Prnjavor sa oko 2700 domancistava (medju kojima i Stivora). Do kraja 2004. godine trebalo je izgraditi kompletan primari vodovodni sistem (bez sekundarne mreže i priključaka) cija je predracunska vrijednost iznosila 1.351.687,54 eura, od kojeg iznosa je Provincija Trento preuzela obavezu od 550.000.00 eura ili 40,7%. Bilo je predvidjeno da gradjani učestvuju sa maksimalno 200,00 eura po domaćinstvu radi obezbjedjivanja dijela opstinskih sredstava. Poznato je da je u jesen 2010. godine, u sklopu provodjenja predizborne kampanje inaugurisano puštanje u pogon vodovoda od izvorišta Povelic do bazena na Kitica brdo u Sereg Ilovi.

Početni program je, cini se, pretrpio i izmjene tako da je u opciji i snabdjevanje grada Prnjavora pitkom vodom sa pomenutog izvorišta. Na ovu promjenu kursa se formalno ne moze prigovoriti jer je u poslednjoj tacci (9) Protokola predvidjena obaveza da se obezbjedi svim gradjanima opstine Prnjavor jednakopravan pristup snabdjevanju vodom iz ovog projekta.Time se početni zadatak snabdjevanja Stivora pitkom vodom vremenom razvodnjio dijelom i zbog pomenute tačke 9 Protokola koja u fazi potpisivanja istog nije shvaćena kao moguća zamka.

Znamo i daje prva faza trebala biti završena do kraja 2004. godine, a danas u 2011. godini nemamo nikakve garancije kada ce Stivor dobiti pitku vodu. S obzirom na značaj vodovodne infrastrukture zajedno naselje i na kvalitet (kazu odličan) sirove vode izvorišta Povelic, bilo bi neophodno, u granicama nase mogućnosti, da stalno insistiramo kod odgovornih da se ovaj projekat privede kraju i to u znatno ubrzanijem ritmu nego li je to do sada islo. U tom cilju bi se trebalo u ime Kluba pismeno obratiti kako Provinciji tako i opstini Prnjavor i zahtjevati zvanicnu informaciju o toku radova, planu završetka dijela koji se odnosi na Stivor i koje eventuale finansijske obaveze očekuju gradjane po ovom projektu. Očito je da su zadaci proistekli iz Protokola obostrano dijelom traljavo i nepotpuno obavljeni pa bi nam ovo iskustvo trebalo ubuduće biti od pomoći da se temeljitije i odgovornije utvrdjuju obaveze svih strana uključenih u projektima.

Drugi krupan projekat za Stivor jeste objekat vatrogasnog doma koji isto tako nije dovršen i na čijoj se realizaciji stalo. Iskreno receno Stivoru vatrogasni dom nije ni trebao ali možemo biti zadovoljni sto smo bez vlastitih ulaganja dobili jedan novi gradjevinski objekat. Medjutim najprioritetnije je ovaj objekat dovesti do nivoa dovrsenosti koji omogućuje njegovo bar djelimicno korištenje. Za isti treba sačiniti predmjer neophodnih radova i pribaviti nekoliko ponuda za izvodjenje istih kako bi se došlo do iznosa potrebnih fmansijskih sredstava. Slijedile bi konsultacije u Opstini, u Trentu, u Domu zdravlja i eventualno sa drugim potencijalnim korisnicima objekta a u cilju zatvaranja konstrukcije finansiranja i njegovog daljeg korištenja. Smatram da bi u ovom momentu, s obzirom na strukturu stanovništva sela, bilo najkorisnije dio doma opredjeliti za otvaranje jedne zdravstvene ambulante. Neophodno je istovremeno razjasniti tko je vlasnik objekta i to pravno valjano administrativno regulisati. Ovaj poslovni prostor bi mogao možda biti interesantan i za nekog stivorcanina-povratnika ukoliko bi se u njemu mogla obavljati kakva maloprivredna aktivnost.

I prostor crkvenog zemljišta bi zahtjevalo veću i sveukupnu pažnju. Istina ne radi se o nečemu hitnom ali, mišljenja sam, da crkva sa svojom ogradom, fontana, parkiralište i nedovršeni dom pružaju dosta siromašnu sliku o mjestu. Ovaj prostor zaslužuje jedan ozbiljan urbanistički tretman kako bi sutra predstavljao centar naselja dovoljno funkcionalan ali istovremeno i lijepog izgleda. Siguran sam da bi se u tom cilju mogli naci ( i ovdje) "ljudi dobre volje" od struke (arhitekti i inzinjeri) kojima bi bilo zadovoljstvo da daju i svoj otisak u selu svojih sunarodnjaka i da bi mogli ponuditi valjano arhitektonsko-urbanisticko rješenje za jedan od značajnijih prostra u centru sela. Nas zadatak bi bio da im pripremimo valjanu podlogu za rad (tlocrte prostora, izvode iz UP-a, fotodokumentaciju, osnovne podatke iz projektne dokumentacije postojećih objekata i dr.) sto ne iziskuje nije puno vremena niti materijalnih sredstava. Mogao bi to biti doprinos prnjavorskog opstinskog odjeljenja za gradjevinarstvo i urbanizam i u tom smislu sam siguran da bi naišli na razumjevanje lokalne vlasti. Ovom aktivnošću bi mogao biti obuhvaćen i neki drugi značajniji prostor u selu koji bi mi identifikovali i pronašli mu odgovarajuću namjenu.

Možda bi postojala veća zainteresovanost stivorcana za sudbinu svoga rodnog kraja kada bi selo Stivor imalo značajniji administrativni status. Naime, u Stivoru, posebno u sadašnjoj situaciji ne postoje preduslovi za djelotvorno dogovaranje i odlučivanje o vlastitom putu razvoja. Dva su bitna razloga za to: prvi razlog je taj sto je naselje poluprazno a drugi, možda i značajniji je taj sto u sastavu Mjesne zajednice Sibovska (sa Donjom Ilovom,Sibovskom i Sereg Ilovom) ne posjeduje nikakvu snagu uticaja na donošenje odluka koje bi bile značajne za budućnost sela. Zbog toga bi trebalo proučiti postojeće zakonske propise koji se odnose na organizovanje mjesnih zajednica i ukoliko postoje i minimalni zakonski uslovi pokrenuti inicijativu za formiranje mjesne zajednice Stivor. U tom slučaju stivorcani bi se sigurno osjećali odgovornijima za sudbinu rodnoga kraja i vjerujem spremniji za ulaganje vise napora za njegov prosperitet.

Jedan bitan uslov da se napreduje se nalazi u nama samima. Morali bismo složnije djelovati i zaboraviti na eventuale sitnice koje nas dijele. U dosadašnjem periodu smo imali momenata nejedinstva koji nam ne idu u prilog ni kod nase javnosti niti kod institucija ovdašnjeg sistema. Početak boravka u Trentinu, u procesu stvaranje ukupne slike o nama, nije bio los,dok smo kasnije našim medjusobnim nerazumjevanjem kod domaćina dijelom pokvarili i dobru sliku o nama. Moramo se podsjetiti poučne priče o starcu i njegovim brojnim sinovima, koji se nisu previše slagali, a kojima je na primjeru snopa pruća pokazao koliko su pojedinačno slabi a zajedno nepolomljivi. U takvom duhu bi i mi trebali djelovati osobito kada se radi o zajedničkim interesima.

Klub bi morao, u svom djelovanju, imati i znatno vece zajedništvo akcije sa svojim "blizancem"; Klubom trentinaca iz Stivora. Dobar dio Programa djelovanja bi se trebao podudarati ostavljajući ptitom i jednoj i drugoj strani odgovarajući prostor djelovanja u realizaciji tih programskih zadataka. Izmedju dva kluba se ne bi smio razviti suparnički odnos vec odnos medjusobnog povrerenja, informisanosti, podrške i zajedničke akcije u poboljšanju uslova življenja iste grupacije gradjana.

Ovim sam imao samo namjeru, da ono o cemu smo do sada raspravljali na našim sastancima stavim na papir i da ovo bude poticaj za raspravu o našim budućim zadacima. Uvjeren sam da svaka aktivnost Kluba mora imati pisanu podlogu i da se bez te podloge rezultati rada bitno umanjuju. Ukoliko za realizaciju naših zadataka imamo potrebu za materijalnu podršku drugih istu sigurno ne možemo ostvariti bez pisanih programa.

 

Borgo Valsugana, januar 2011.

 

Anton Andreata

Copyright © Circolo Trentini di Stivor 2013. All Rights Reserved 

CIRCOLO TRENTINI DI STIVOR

Privacy Policy